|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PJESMARICA
USHIT
Tvoje su oči za me
lisnata topla streha.
Našla sam dragi kamen
u školjci tvoj osmijeha.
U grlu mi je srce
u srcu mi je ptica.
Sva sam zvonko zrnce
bistra večernjica.
Vesna Parun
LJUBAV
Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;
A šum što dopire iz grada,
Nije l` ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.
Dobriša Cesarić
A- avanture – volim putovanja
B - bicikl – on i ja smo prošli mnogo toga zajedno…
C - cigarete-gade mi se
Č - Čakovec – grad koji krasi jedna od mojih najboljih prijateljica, pozdrav Kelly!!! 
Ć - ćevapi – najbolji su s lukom (..ali onda nema ljubljenja..) 
D - depiliranje voskom – boli… ali za ljepotu se malo mora patiti
DŽ - džep – svake dobre hlače moraju ga imati
Đ - đon - to je ponekad jedina stvar koja nas boli
E - Egipat - zemlja koju želim posjetiti jednog dana
F - francuski krumpir – jedno od dražih jela
G - griotte -mljac! 
H - HRVOJE - moja velika ljubav 
I - izlasci - obožavam plesati
J - Jelena, hebr.=sjaj i blistavost 
K - knjige - volim ih neobavezno čitati
L - lezbijke - još nisam imala čast upoznati ni jednu
LJ - ljuljačka - na njoj se hladim za vrućih ljetnih dana
M - masaža.. hmm.. tko to može odbiti?!
N - nakit
NJ - njemački - ne baš najdraži jezik
O - osmijeh - najkraća udaljenost između dvoje ljudi
P - prijatelji «Friends are like stars… you don`t always see them, but you know they`re always there.»
R - romantika - nešto čemu nikada ne uspijevam odoljeti!
S - Svjetlana - lutka koja svijetli u mraku
Š - škola - još malo pa gotovo..
T - Toni - 5 god. mlađi brat koji me često izluđuje 
U - uporna - moja najveća vrlina
V - vjernost sebi i drugima (mislim da je to važno)
Zzzzz - o slatki snovi…
Ž - žohari… 
FUJ!
Ova fotka je snimljena ovo ljeto kod moje frendice Marijane. Ona je ova slatka cura s moje desne (odnosno vaše lijeve strane). Many je temperamentna, zabavna, uvijek za akciju i dobar provod... ponekad strašno tvrdoglava! :( Ali to ne bi bila ona da nije takva i ja ju nikada ne bih mijenjala jer ju volim baš takvu kakva je! Na slici su još Gabica, Melanie i Peki, svima velika PU$$A!
Jelena ima tak lijepi kristalić na zubiću tak da kad se nasmiješi i zatrepće tim plavim okama obori vas s nogu i sruši na pod!!! :) Jelči je kreativna, maštovita, duhovita i strastvena "bikica". Ona ima sposobnost da me razvedri svaki puta kad sam tužna i mislim da su mi sve lađe potonule, a nadam se da i ja imam sličan efekt na njeno raspoloženje. Neću trošiti puno riječi jer nju stvarno treba poznavati, sve vrline ne bih nikada uspjela do kraja napisati!
Riječi su suvišne... 
UPRavo
najAVljena
alkoholNA
KOMA
Trči zeko preko brda i dola jer zna da vas poljubit mora! Ostavio zeko mrkvu i kupus da bi vam svima poželio sretan i blagoslovljen Uskrs!!!
Za početak ću vam reći da nisam vegetarijanka. Između ostalog jedem i meso. Znam da ću se nekima upravo zbog toga činiti poprilično licemjerna jer govorim o ovoj temi, a i sama na neki način možda sudjelujem u svemu tome. No, zamolila bih vas da me ne osudite odmah, kao što je to karakteristično za današnje društvo nego pročitate do kraja ovaj post pa ostavite svoje komentare.
Nikada ne bih mogla ubiti životinju, barem ne ništa osim muhe, komarca i smrdljivih martina, koji dovode moje živce na kušnju, kada se nerijetko zavuku u moju sobu zimi i zzzzuje ne dopuštajući da utonete u san.
Obožavam životinje. Srnu sam vidjela svega nekoliko puta u životu i prekrasna je. Ima tako tihi korak. Vitka je i brza, nečujna. Malo je vidiš, malo ne. Gotovo kao čarolija. Kad vidim srnu sjetim se meni dragog crtića dok sam bila dijete - Bambija. Tko bi mogao ubiti i pojesti tako predivno stvorenje?
Također ne jedem zečeve, kuniće, jelena, vepra, jazavce, muflona, puha, patke, prepelice itd. Jednostavno ne mogu. Žao mi je što se toliko životinja ubija samo iz zabave. Normalni ljudi nedjeljom idu u crkvu, ili se odmaraju i druže sa obitelji, a lovci jedva čekaju nedjelju da odu u šumu i nastrijele sve što se miče, zatim se prežderavaju i napijaju.
Živcira me činjenica da se lov smatra sportom. U Hrvatskoj čak ni ples nije priznat kao sport (dok u svim drugim državama je), a lov kao jedan, za mene, potpuno neshvatljiv, barbarski način "zabave" jest. Riječ SPORT je sinonim za natjecanje i nadmetanje, a ne ubijanje iz zasjede i proganjanje nevinih životinja. Kao takvog osobno ga nikada ne bih priznala kao sport.
Ako se u prirodu ne dira, osjetljiva ravnoteža njezinih eko-sustava jamči opstanak većine vrsta. Prirodni grabežljivci održavaju tu ravnotežu ubijajući samo najbolesnije i najslabije životinje. Međutim, lovci ubiju bilo koju životinju koju požele objesiti iznad kamina - što uključuje i velike, zdrave životinje koje su potrebne kako bi se populacija održala snažnom. Čak i onda kada izvanredne pojave uzrokuju privremenu prenapučenost u životinjskom svijetu, prirodni procesi brzo stabiliziraju takvu skupinu. Umiranje od gladi i bolesti dakako je ružna stvar, ali to je način na koji priroda osigurava zdravim i snažnim životinjama opstanak i očuvanje snage cjelokupnog krda ili skupine. Ubiti životinju s objašnjenjem da bi mogla umrijeti od gladi ili se razboljeti samovoljno je i destruktivno.
Samo u Hrvatskoj nekoliko vrsta poput medvjeda, vuka i bjeloglavog supa dovedeno je na sam rub istrebljenja isključivo 'zaslugom' lovaca. Pretjeranim izlovom životinje se istrebljuju umjesto da ih se štiti, a mnoga uzgajališta životinja lovcima služe samo kao priprema za ubijanje. Drugim riječima, životinje se uzgajaju u uzgajalištima da bi kasnije bile puštene u prirodu i pobijene.
Lovci imaju sezone za svaku životinju i tada ih love. Postoje određen broj životinja koji smiju ubiti, međutim događa se da svaki prešuti po životinju-dvije i tako se pretjera. Ukoliko se još dogodi koja prirodna neprilika, npr. kao što je bila ptičja gripa ili recimo zečevi ugibaju jer se salate previše špricaju i ne pašu im, dolazi do naglog smanjenja neke vrste, skoro pa do istrebljenja. I što se onda događa? Onda uvozimo zečeve iz Mađarske, ptice, jelene, srne i ne znam ni sama koje sve životinje i odakle, ali je činjenica da se prvo istrebljuju, a zatim kupuju i uvoze pa opet sve ispočetka. Zlonamjerni začarani krug. Opsesija. Idiotizam.
Od lovaca i ljudi koji ih podržavaju najčešće u obranu čujem sljedeću rečenicu: "Čovjek je oduvijek lovio." koja je u potpunosti netočna! Čovjek je u početku bio sakupljač. Hranio se biljem, koštunjavim plodovima, orasima, kestenima, plodom bukve i sl., što dokazuju uzorci habanja površine kutnjaka "preteče" čovjeka.
Razmislite o tome. Da li time što jedete, da se lovački izrazim - divljač i praznovjerno mislite za zečja šapica na privjesku za ključeve uistinu donosi sreću, a da su jelenovi rogovi na zidu vašeg hodnika pun pogodak, raskoš i glamur, možda potičete da se ona ubija? Kada ju nitko ne bi želio jesti, ni imati kao ukras, ne bi se ni ubijala. Možda se jednoga dana pojavi neka superiornija rasa od ljudske. Vezano na to hipotetski postavljam pitanje: Koliko ljudi bi tada željelo da naše glave budu trofeji na njihovom zidu?
Kao i za mnoge ljude, ovaj dan je za mene isti kao i svi drugi jer je nemoguće biti zaljubljen samo jedan dan u godini. Kad voliš, voliš iskreno i svaki provedeni dan s odabranom osobom trebao bi biti Valentinovo. Čini mi se da je danas sve toliko materijalizirano pa tako i današnji dan. Samim time što je ljubav, sreću, osmijeh i svileno nježan pogled koji nam se uvlači u srce nemoguće kupiti, besmisleno mi je toliko trošenje novaca na skupocjene darove. Kao da potkupljujemo drage osobe moleći u sebi: "Voli me i dalje.." Ljudi samo čekaju s nestrpljenjem što će dobiti i kolike novčane vrijednosti će to biti. Jedno je maleni znak pažnje koji uostalom dobivamo i inače, bez nekog posebnog razloga, iz ljubavi, a drugo je pokazivanje debljine svog kožnog, modno dizajniranog novčanika. Zato bih ovom prilikom htjela svima poručiti da poklanjaju ono što se ne može kupiti: zalazak sunca, romantični stih, pogled na zvijezdano nebo, ruže i jedan ogroman paket nježnosti, poljubaca i ljubavi. Ja sam od svog dragog dobila ružu i najsretnija sam osoba na svijetu. Ne zbog dara nego zbog nečega posebnog što je danas učinio za mene i jako me iznenadio.. Htjela bih da svatko od vas koji čitaju moj blog jednom osjete takav bljesak sreće koji može pomilovati vrh Mont Everesta i koji skida sve zvijezde s noćnog neba. Volite i budite voljeni svaki dan! Još jednom želim svima SRETNO VALENTINOVO!!!
Inače uistinu nisam pesimistična osoba, nego baš naprotiv. Kad nitko ne vidi rješenje svoga problema, ja sam tu! 
Ideje mi nisu utopijske, što znači da ih svatko tko se dovoljno potrudi može ostvariti. To je jedan od razloga zbog kojeg me ljudi vole. Jer sam vedra i kad je najgore ja se našalim na svoj račun. Ne dopuštam da me svlada crnilo. No problem nastupa kad se radi o mojim problemima, pogotovo ovom o kojem ću sada pisati. Onda mi nekako nestane optimizma.. i nade… Dugo i uporno ga pokušavam riješiti, ali svi moji potezi su bezuspješni. Kao kad ste u šahu uhvaćeni u zamku, i kamo god da pošli, uvijek vas čeka ona teška spoznaja - ŠAH MAT - poraz.
Kao što vjerojatno znate, ove godine je Zagreb domaćin seniorskog EP-a u klizanju. Održat će se od 21. do 27. siječnja u Domu sportova. Ugostit ćemo najbolje klizače Europe. A ja stvarno OBOŽAVAM klizanje. Posebno plesne parove. Nikada još nisam bila na ledu, ali mi je to velika želja. I možete zamisliti kako sam bila sretna zbog toga prvenstva. Ulaznica je 75 kuna - bagatela. I sad mi veli mama: «Doznala sam u koliko je sati!» Ja sva.. «Jelena, u 18.30, ti si u školi tada i ne možeš ići. Finito. Gotova priča.» 
Naime, zato što sam u prvom polugodištu izostala dosta iz škole jer sam imala problema s umnjacima. Morala sam izvaditi sva četiri i to jedan po jedan, tako da sam jedan tjedan operirala zub, sljedeći tjedan vadila konce, onda operirala drugi, vadila konce itd. Ljudi, kako to boli! 
Nisam bila u stanju učiti cca. 2 mjeseca. I naravno, nakupilo mi se svega. Iz pojedinih predmeta ostala sam jedino ja za odgovaranje. Nisam to mogla. Taj tjedan više nisam bila upravni referent, nego poljoprivrednik - uz takav prekrasan vinograd nisam mogla ne biti. Nisam uspjela proći s četiri.. Jedan bod mi je falio. Moram napomenuti da mi je ovo zadnja godina, zbilja mi je bitno da imam dobre ocjene.. radi mature i faksa. I onda si sve upropastim. Doduše, ja to ne shvaćam tako ozbiljno-kao propast svojih snova. To je samo polugodište, a kad nešto uistinu želim i u to vjerujem obično to i ostvarim. Meni nije cilj ostati kod kuće i s bakom kopati po vrtu. Zalijevati zelje, krumpir i salatu. Imam viša očekivanja. Pričala sam sa svojima, ali čini se da je jednostavno nemoguće za mene u ovom trenu razmišljati o ičemu, osim o jednoj stvari - škola, ŠkoL@ & ŠKOLA!!! To me ubija. Koji čovjek živi samo za jedno? Nije sada bitno o kojoj se stvari radi-da li je to ljubav, košarka, ples, posao, škola, ili nešto sasvim treće, ali nezamislivo je zbog jednog isključiti sve ostalo iz svoga života i ograničiti se na takav način. Život bi nam bio siromašan kada uz posao ne bismo i voljeli, imali neki hobi - svoju strast, prijatelje, izlazili…
Nadam se da netko razumije o čemu pričam. Više mi niti nije toliko do toga prvenstva (iako bih voljela ići, a i sama sam svjesna da ne mogu), nego govorim općenito. Ne želim biti bezobrazna prema svojim starcima kada im se protivim. Istina je da imam 18 godina (nisam više mala beba) i ne želim više imati nikakve zabrane. Ne govorim to jer sam sad kao neka faca što sam punoljetna, ili nešto takvo, nego jednostavno smatram da sam dovoljno odrasla i zrela da bih bila kažnjena, da bih ostajala kod kuće, išla u kut i sl. stvari. Mislim da se više ne trebam neprestano javljati na mobitel i zapitkivati smijem li ići tu ili tamo, javljati gdje sam i kako mi je, kad dolazim kući… Na posljetku ponekad ni ne znamo kad ćemo doći kući! Što je tu tako teško za shvatiti? «HALO mama, kad bude fajrunt! Ako bude dobro ostat ćemo do kraja, ako ne bude doći ćemo ranije.» Sve treba detaljno objašnjavati kao neki vojni plan. To me tako guši, zamara… 
osjećam se kao da mi je nad glavom jedna ogromna ptičurda koja me svako malo kljuca, i kljuca, razvlači mi mozak i ždere ga nezasitno! Kada i kako se osloboditi da budemo poput peseka na uzici?